Women march

Marš žena u Washingtonu: Snaga žena

Piše Sanja Seferović Drnovšek

Mirovni protest američkih žena protiv novoizabranog predsjednika Donalda Trampa i njegove politike omalovažavanja i ugrožavanja prava žena, latino imigranata, građana muslimanske vjeroispovjesti, homosekcualaca i lezbejki, invalida, ljudi crne i braon kože koji su vrijeđani i plašeni tokom njegove izborne kampanje, je prevazišao iščekivanja inicijatora i organizatora Marša žena u Washingtonu, 21 januara 2017, na njegov prvi dan u uredu.

Marš žena je prevazišao sva očekivanja i po broju učesnika i po snazi i obimu poruka sa ovog istorijskog događaja koji je prerastao u globalni, internacionalni pokret. Preko 500 000 učesnika Marša žena se okupilo u Washingtonu, a procjenjeno je da je na marš izašlo 2 miliona učesnika širom SAD a ukupno 3 miliona širom svijeta, na 370 mjesta, u znak solidarnosti sa vašingtonskim Maršem žena, sa snažnim porukama podrške u odbrani ženskih prava, koja su zahvaljujući Hilari Rodam Klinton proglašena ljudskim pravima, u odbrani načela demokratije, humanosti i socijalne pravde.
“Ovo je demokratija”, poručivali su učesnici marša, sljedbenici Hilari Klinton a i drugih političkih opredjeljenja, koja je na izborima izgubila izbornim konstitutivnim mehanizmom (electoral college) iako je dobila većinu glasova građana, izražavajući mirovnim putem svoja neslaganja sa politikom novoizabranog predsjednika i njegove administracije, što je upravo svojstvo demokratratije u kojoj građani pasivno ne prihvataju sve odluke i politiku pa ni demokratski izabranog predsjednika.

 

Našla sam se u moru žena sa roza ispletenim kapama koje su simbol zajedništva među nama, kao ideja simpatičnog Pussyhat projekta, koje je meni i Sibi Kikanović isplela, takođe u znak solidarnosti, naša prijateljica i članica Upravnog odbora Udruženja Bosanki Sjeverne Amerike -Nataša Hodžić. Bilo nas je mladih i starih na nogama i u invalidskim kolicima. I ne samo žena, priključili su nam se muškarci, i mnogi roditelji sa djecom.

Bes nasilja, bez i jednog incidenta!

Policija je nasmijana pomagala ljudima da se popnu na metalne kante sa smećem kako bi imali bolji pogled na tribine na kojima se odvijao program. Vidjela sam i policajce, muškarce, sa roza ispletenim kapama.

Preplavili smo ulice Washingtona gdje su nas sa osmjesima i porukama zahvalnosti i podrške pozdravljali građani ovog grada, mahali su nam sa pločnika i mostova, pa čak i oni u kolima čija smo kretanja obustavili na ulicama na kojima nije bio predviđen marš, jer je bilo više učesnika marša od predviđenih i prijavljenih.
Osjećala se neviđena energija koja zrači među nama, kao da smo jedna porodica, ljubaznih lica, ali sa jasnim porukama da Donald Tramp nije predsjednik Amerike kakva po nama jeste i treba da bude, i sa čvrstom odlukom da se ne odustaje od marševa, protesta, i drugih oblika pritiska javnog mnjenja sve do novih izbora.

Kreativnost postera, znakova, simbola, šarmantnih paradnih lutaka, pjesmi, igara, slogana marša, je nemoguće sve pobrojati i navesti, ali sam ih mnoge na slikama i u sjećanju sačuvala.
Neću zaboraviti majku koja je nosila poster sa porukom da se bori za socijalnu pravdu, a njene dvije kćerkice, gimnazijalka i studentica, su na svojim parolama poručivale da će njihove generacije porušiti sve zidove koje planira da podigne predsjednik Donald Trump.
A dječak poručuje da nema smisla da on i njegova sestra blizankinja nemaju ista prava!

 

 

Gloria Steinem: “Ako bude popisivao muslimane, mi ćemo svi biti muslimani!”

Muslimanke su podučavale učesnice marša, neovisno od njihovog vjerskog opredeljenja, kako da obaviju hidžab oko glave, a onda bi se zagrlile i sestrinski poljubile.
Bilo je mnogo duhovitih poruka o novoizabranom predsjedniku Trampu, ali i onih na kojima ga nazivaju fašistom, seksualnim predatorom, lažovom, neuračunljivom osobom nekopetentnom za predsjednika.
“Ako bude popisivao Muslimane, mi ćemo svi biti Muslimani!”,sa pozornice je poručivala uvažena feministkinja Gloria Steinem. “Okrenite se jedni drugima, upoznajte se, družite se“. Tako je i bilo, pričale smo jedne sa drugima, u avionu punih žena, u hotelima, metroima, na ulicama, restoranima! “U mojoj dugogodišnjoj karijeri ovo je najvažniji moment”, istakla je 80-to godišnja aktivistkinja Gloria.

Čitavog života sam aktivistkinja, i taj osjećaj solidarnosti i odlučnosti među učesnicima marša, demonstracija i protesta podsjetio me je na Woshingtonu kad sam bila među 80 000 demonstranata koji su tražili skidanje nepravedno uspostavljenog embarga na oružje na Bosnu i Hercegovinu kojim joj je oduzeto pravo odbrane i fizičkog opstanka Bošnjaka i drugog ne-srpskog stanovništva tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima 1992-1995.

Na pitanje reportera upućenom Michael Moore, jednom od govornika na Maršu ”Šta želite postići sa ovim Maršem?”, je odgovorio “Već smo postigli!”, misleći prije svega na izuzetnu masovnost Marša.
Naravno, Marš žena koji je pokazao izuzetnu snagu žena, je početak najavljene četvorogodišnje borbe sve dok ne dođe do promjena. Za mene je bio presudni događaj, nakon tri mjeseca brige, agonije i osjećaja usamljenosti jer sam okružena građanima koji su glasali za Donalda Trampa, odnosno rasistima, seksistima, koji za svoja nezadovoljstva pogrešno nalaze razloge i opravdanja u drugima.
Danas, nakon Marša žena u Washingtonu , osjećam da nisam i da nikad neću biti sama. Poruka Hilari Klinton u koju i ja vjerujem čitavog života, da nikada ne treba da prestanemo da vjerujemo da je vrijedno da se borimo za ono što mislimo da je pravedno, je dobila novu svjetlost dana.

mars-zena-wa7

Udruženje Bosanki Sjeverne Amerike je partner u Maršu žena

Siba Kikanović i ja smo vjerovale u snagu žena i njihovu inicijativu da se organizuje marš u Wašingtonu od samog početka i odmah smo se prijavile za učesnike marša.
Nedavno osnovano Udruženje Bosanki Sjeverne Amerike smo prijavile za partnera i Udruženje je postalo partner sa mnogim američkim organizacijama sa kojima ćemo i dalje sarađivati ne samo na marševima, već u kontinuiranom pritisku na naše lokalne, državne, federalne političke predstavnike, kongresmene i senatore u cilju sprečavanja donošenja političkih odluka koji nisu u korist žena i svih građana SAD.

Naša djeca se ponose sa nama

Ono što je nas dvije posebno uvjerilo da smo na pravom mjestu i u pravo vrijeme, su poruke naše djece da se ponose sa nama, kao sto je i jedna od demostrankinja sa ponosom držala sliku svoje nane koja se 1917 borila za pravo da žene imaju pravo da glasaju u SAD, a mi marširamo za prava, slobode i budučnost svoje djece i unuka.

mars-zena-wa3

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s